raskrikavanje
PROJEKAT PORTALA KRIK
  Rizični mediji
  Istraživanja
  Vesti
  Najnovije
  Pseudonauka
Istorija medicine iz perspektive kauboja: Da li su u 19. veku ljudi bili zdraviji?
31.01.2022.    Marija Vučić    Don Tolman na konferenciji; Foto: Youtube
„Znate li da je 1891. godine postojalo sedam bolesti. Postojalo je 12 lekova i svi su bili izrađeni od biljaka“, početak je citata koji se u poslednje vreme deli na društvenim mrežama u Srbiji. U nastavku piše da 120 godina kasnije imamo na hiljade bolesti i preko pola miliona lekova, a autor se pita kako smo došli do toga. Ovaj citat, prepun netačnih tvrdnji, star je desetak godina i pripada Amerikancu Donu Tolmanu, čoveku koji se predstavlja kao „kauboj medicine zasnovane na neprerađenoj hrani“ i koji na svom sajtu prodaje razne preparate - od šampona i plastičnih kašika do kapi za prevenciju raka.
Ove tvrdnje Tolman je izrekao na jednoj konferenciji pre desetak godina, obučen u crno kaubojsko odelo. Na istom događaju je, negirajući značaj klasične medicine, tvrdio i da čovek ima moć samoizlečenja te da je jednom 17-godišnjaku ponovo izrastao odsečeni prst.

U to vreme je nudio zainteresovanima da za uplatu od 2.000 dolara dobiju sertifikat za licenciranog promotera neprerađene hrane i samoizlečenja, a sve je ličilo na piramidalnu šemu, što se može čuti iz reklame emitovane tokom samog događaja. Tolman, koji se predstavlja kao govornik i edukator, danas na svom sajtu osim knjiga o samoisceljenju i kapi za prevenciju kancera, prodaje i druge stvari poput plastičnih kašika i viljuški, šampona i postera.

Njegove tvrdnje da je medicina štetna i nepotrebna jer čovek u svojoj intuiciji ima pohranjeno znanje o tome šta mu je potrebno da bi se sam izlečio prirodnim putem, desetak godina kasnije dospele su na društvene mreže u Srbiji.

„Znate li da je u 1891. godini postojalo samo 7 bolesti? Postojalo je samo 12 lekova i svi su bili izrađeni od biljaka. Evo nas 120 godina kasnije kad imamo 10.000+ službeno registrovanih bolesti, a nove su stalno u porastu. Kako smo uspeli da od 7 bolesti i 12 lekova na bazi biljaka dođemo do 10.000+ registrovanih bolesti? Sad imamo i 561.000 patentiranih farmaceutskih lekova“, navodi se u ovom citatu koji se deli na mrežama.

1. U 1891. nije postojalo samo sedam bolesti ni samo 12 lekova izrađenih od biljaka

Tokom 19. veka ljudi su bolovali od bolesti koje i danas postoje, poput kašlja, dijareje, prehlade, raznih infekcija itd. Sintetičkih lekova, pre svega antibiotika, nije bilo, pa se medicina umnogome bazirala na prirodnim preparatima - uključujući i otrove.

Takve uobičajene bolesti su se lečile i nekim supstancama koje se danas ne koriste u te svrhe, na primer morfijumom. Morfijum - koji se dobija iz maka i od njega se „pravi“ heroin - tada je bio u slobodnoj prodaji i koristio se i za kućno lečenje upravo dijareje ili kašlja. Danas se upotrebljava samo u izuzetnim slučajevima, kod pacijenata koji trpe velike bolove.

U Medicinskom muzeju Melnik, u američkoj državi Ohajo, između ostalog čuva se i knjiga „Beleške o medicini i terapiji“ profesora medicine sa njujorškog univerziteta Vilijama Tomsona, napisana oko 1890. godine. U njoj se nalazi i spisak preparata koji su se u to vreme koristili u lečenju raznih bolesti u SAD. Ima ih svakako više od 12.

Ljudi su, prema podacima iz te knjige, bolovali i od anemije, artritisa, zaraznih i psihičkih bolesti, koje su lečene bilo lekovima bilo tretmanima kao što su masaža, kupke, tople i hladne obloge, ispiranje grla. Lekovi su uključivali biljne preparate i minerale poput gvožđa za anemiju, kora vrbe se davala za spuštanje temperature, a za artritis biljka mrazovac, koja je inače otrovna, pa se pacijentova reakcija na lek pažljivo pratila.

Na spisku lekova nalazili su se i ulje od jetre bakalara, fosfor, mineralna voda, živa, jod, arsen, cink, bakar, opijum, alkohol, eterska ulja, otrovna biljka beladona, kofein, strihnin (veoma jak otrov koji se u malim količinama koristio za stimulaciju nervnog sistema, a danas se koristi za deratizaciju), valerijana (biljka koja se i danas koristi za umirenje), kokain, i slično.

Mnogi od ovih preparata su se utrljavali u kožu ili unosili kroz čaj, a nije bilo regulisanih protokola lečenja pa su, kako se navodi na sajtu ovog muzeja, različiti lekari davali različite terapije. Uzroci mnogih bolesti, naročito zaraznih, nisu bili poznati, pa se mnogo terapija zasnivalo na manjku medicinskog istraživanja i proizvoljnoj proceni lekara.

Medicina tokom ovog veka doživljava uspon, naročito sa otkrićem anestezije (hloroforma) i razvojem antiseptika koji su omogućili mnogo bezbednije hirurške intervencije. Razvija se i bakteriologija - naučnici počinju da shvataju da mikroorganizmi izazivaju zarazne bolesti. Tako je, na primer, nemački naučnik Robert Koh - po kome sada nosi naziv čuveni institut u Nemačkoj - otkrio bakteriju koja izaziva tuberkulozu - tada naširoko rasprostranjenu i opasnu bolest - kao i bakteriju koja izaziva koleru, infekciju tankog creva.

I dok „kauboj“ Don Tolman tvrdi da je život krajem 19. veka bio gotovo idealan, istina je mnogo sumornija. Osim ovih „regularnih“ bolesti, svetom su harale ozbiljne epidemije na svim kontinentima. Kuga, tuberkuloza, žuta groznica, tifus, velike boginje, grip, malarija, odnele su milione života tokom tog stoleća.

Danas su, prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, od ovih zaraznih bolesti iskorenjene samo velike boginje i to nakon intenzivne globalne vakcinacije u 20. veku. Ostale zaraze i dalje postoje, naročito u siromašnim delovima sveta, u zemljama sa lošim zdravstvenim sistemima i higijenskim uslovima. Neke su, međutim, lokalizovane, a neke - poput tuberkuloze - više nisu smrtonosne, upravo zahvaljujući napretku medicine.

2. „Od sedam bolesti i 12 lekova na bazi biljaka došli smo do 10.000+ registrovanih bolesti. Sad imamo i 561.000 patentiranih farmaceutskih lekova.“

Raskrikavanje nije uspelo da utvrdi iz kog izvora potiču podaci koje Tolman iznosi. Ipak, iako su brojevi možda tačni, tvrdnja da su ljudi nekada bili zdraviji jer su se lečili prirodno, pa je bilo i manje bolesti, ne stoji.

Prema podacima enciklopedije Britanika, prvi pokušaji da se bolesti popišu i klasifikuju desili su se u 17. i 18. veku. Te liste su, međutim, bile nedovoljno detaljne, nazivi bolesti neusklađeni i statistički podaci loši sve dok krajem 19. veka nije napravljena prva međunarodna klasifikacija. Ona je vremenom postajala sve detaljnija, naročito nakon 1948. godine kada je obavezu prikupljanja statistike preuzela Svetska zdravstvena organizacija koja je od tada do danas, zahvaljujući novim saznanjima i podacima, nekoliko puta revidirala i proširivala spisak.

Danas se na sajtu SZO može se naći velika tabela Međunarodne klasifikacije bolesti i zdravstvenih problema u kojoj, prema nekim procenama, ima čak 70.000 unosa, odnosno dijagnoza. Ipak, to je gornja granica - realni broj bolesti je manji budući da je reč o veoma detaljnoj tabeli - na spisku dijagnoza nalaze i povrede poput padova, ujeda životinja, uboda, davljenja, opekotina, i to detaljno razvrstane po uzrocima (ujed psa, ujed pacova, ujed morske životinje i slično) od kojih svaki uzrok ima svoju šifru.

Kada je reč o lekovima, ne postoji jedinstvena lista svih lekova odobrenih širom sveta, niti su svi lekovi odobreni u svakoj državi.

U bazi američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti nalazi se oko 140.000 odobrenih lekova, medicinskih sredstava i terapija. Zemlje EU sve zajedno imaju oko 150.000 registrovanih lekova, s tim što treba imati na umu da je lista jedinstvenih lekova manja, s obzirom da ima mnogo slučajeva kada je jedan lek odobren u više različitih zemalja EU od strane nacionalnih agencija za lekove.

U Srbiji je, prema podacima Agencije za lekove iz 2020. godine, odobreno oko 5.800 lekova i oko 46.000 medicinskih sredstava (razni uređaji, aparati za dijagnostiku, instrumenti, implanti, reagensi i slično).

Prema stavu SZO, „jezgro“ farmakoterapije predstavlja 479 lekova koje ova organizacija smatra najbitnijim minimumom za očuvanje zdravlja stanovništva i koji su najefikasniji i najisplativiji u lečenju širokog spektra bolesti, od zaraznih do psihičkih i malignih. Ova lista je sedamdesetih godina bila duplo manja.

Iako Tolman i ljudi koji dele njegove citate na mrežama ne veruju medicini, između ostalog zahvaljujući razvoju ove nauke od 19. veka do danas, prosečni životni vek se dramatično povećao. Podaci sa sajta Our World in Data pokazuju da je od početka 19. veka do sada razlika u životnom veku skoro duplirana - tada je bila oko 40 godina, a danas je u proseku oko 70.

O ovom spornom citatu nedavno je pisao i crnogorski portal Raskrinkavanje.me, navodeći podatke američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, prema kojima se životni vek u SAD tokom 20. veka produžio u proseku za 30 godina, pre svega zahvaljujući medicinskim dostignućima poput vakcina.
  Lažna vest
Ministarstvo zdravlja Kanade za Raskrikavanje: Osoba pod stresom ne može na eutanaziju
Eutanazija, odnosno medicinska pomoć pri umiranju (MAID) uvedena je u kanadski sistem 2016. godine,...
  Analiza
Izmišljeni lekari i korisnici nude „delotvorne” preparate za brzo gubljenje kilograma
U „prelistavanju” portala opet smo naišli na reklame preparata za brzo i lako gubljenje kilogra...
  Lažna vest
Nepostojeći doktor Tomić i lažna penzionerka rešili problem dijabetesa
Ukoliko bolujete od dijabetesa, mogao je da vam privuče pažnju naslov na portalu Republika.rs, „...
Medicina
Bolesti
Istorija
O nama
raskrikavanje@krik.rs
011/420-43-04
Raskrikavanje na društvenim mrežama: